Grasse je postao svjetska prijestolnica parfema ne zbog cvijeća, već zbog kože. U 16. stoljeću ovaj provansalski grad bio je središte kožarstva, a smrdljive kožare počele su se prikrivati parfumiranjem obrađene kože. Iz tog se zanata kasnije razvila generacija stručnjaka za mirisne esencije, a blaga mikroklima regije omogućila je da okolna polja jasmina i ruža postanu među najvažnijima u Europi.
Grasse ukratko
Regija: Provansa, jug Francuske
Početak industrije: 16. stoljeće, kožarstvo i mirisne rukavice
Ključne sirovine: jasmin, majska ruža, tuberoza, lavanda
Berba: ručna, jasmin se bere prije izlaska sunca
Status: parfumerijsko umijeće na UNESCO-ovu popisu nematerijalne kulturne baštine od 2018.
Od smrada do industrije
Rješenje je bilo parfumiranje kože - pragmatično, ali s dalekosežnim posljedicama. Mirisne rukavice postale su na francuskom dvoru simbol statusa, a obrtnici iz Grassea morali su naučiti raditi s esencijama. Kad je potražnja za kožom poslije pala, znanje je ostalo, a sporedna djelatnost regije postala je glavni posao.
Zašto baš tamo
Mikroklima regije bila je drugi sretan slučaj - blaga, zaštićena od vjetra i s dovoljno vode. Jasmin, majska ruža, tuberoza i lavanda ovdje uspijevaju bolje nego gotovo bilo gdje drugdje u Europi. Berba se obavlja ručno: cvjetove jasmina treba brati prije izlaska sunca jer kasnije gube intenzitet mirisa. Za kilogram apsoluta jasmina potrebno je nekoliko stotina tisuća cvjetova, što objašnjava zašto su sirovine iz Grassea danas među najskupljima u industriji.
Što je od toga ostalo danas
Velike površine odavno su se smanjile, a mnoge esencije danas dolaze iz Egipta, Indije ili Bugarske. Unatoč tome, u Grasseu i dalje djeluje nekoliko najvažnijih proizvođača mirisnih tvari na svijetu, a neke luksuzne kuće rezerviraju cijela polja za vlastite potrebe. UNESCO je 2018. godine uvrstio parfumerijsko umijeće iz Grassea na popis nematerijalne kulturne baštine - kao znanje o uzgoju, ekstrakciji i školovanju nosa, a ne kao konkretan proizvod.
Često postavljana pitanja
Duguje li Grasse svoj status isključivo cvijeću?
Ne. Sve je počelo proizvodnjom mirisnih kožnih rukavica u 16. stoljeću, a tek se kasnije regija razvila u središte uzgoja cvijeća za parfeme.
Što je UNESCO točno uvrstio na popis baštine 2018. godine?
Samo parfumerijsko umijeće - znanje o uzgoju, ekstrakciji i školovanju nosa, a ne konkretan proizvod ili brend.
Dolazi li većina sirovina za parfeme još uvijek iz Grassea?
Ne u cijelosti. Velik dio esencija danas dolazi iz Egipta, Indije ili Bugarske, iako je regija zadržala nekoliko važnih proizvođača.