Grasse nije postao prijestolnicom parfema zbog svojeg cvijeća, nego zbog kože. U 16. stoljeću taj je provansalski grad bio središte kožarstva, a zbog smrdljivih kožarskih radionica počeli su mirisati kožne rukavice, iz čega se s vremenom razvila samostalna industrija mirisa.
Ukratko
Početak: kožarski centar u 16. stoljeću
Prekretnica: mirisne kožne rukavice na francuskom dvoru
Mikroklima: blaga, zaštićena od vjetra, s obiljem vode
Uzgojeno cvijeće: jasmin, majska ruža, tuberoza, lavanda
Priznanje: UNESCO-va nematerijalna kulturna baština, 2018.
Od smrada do industrije
Rješenje je bilo jednako pragmatično koliko i presudno: počeli su mirisati kožu. Mirisne rukavice postale su statusni simbol na francuskom dvoru, pa su grasseovski obrtnici odjednom morali naučiti raditi s esencijama. Kada je potražnja za kožom poslije pala, znanje je ostalo, a s njim i čitava generacija obrtnika specijaliziranih za parfumeriju.
Zašto baš ondje
Mikroklima regije bila je druga srećom dana okolnost: blaga, zaštićena od vjetra i s dovoljno vode. Jasmin, majska ruža, tuberoza i lavanda ovdje uspijevaju bolje nego gotovo igdje drugdje u Europi. Tko je želio cvjetnu esenciju, nije mogao zaobići Grasse.
Ručna berba
Berba je bila ručni posao, a takva je i danas. Cvijet jasmina mora se brati prije izlaska sunca jer nakon toga gubi intenzitet mirisa. Za samo jedan kilogram jasminova absoluea potrebno je nekoliko stotina tisuća cvjetova, što je jedan od razloga zašto su prave grasseovske sirovine i danas među najskupljima u struci.
Što je od toga ostalo danas
Velike uzgojne površine nekada su se počele smanjivati, a mnoge esencije danas potječu iz Egipta, Indije ili Bugarske. Ipak, u Grasseu i okolici i dalje su sjedišta nekih od najvažnijih svjetskih proizvođača mirisnih sastojaka, a pojedine luksuzne kuće rezerviraju čitava polja isključivo za sebe. UNESCO je 2018. godine grasseovski parfumerijski zanat uvrstio na popis nematerijalne kulturne baštine, i to konkretno znanje: uzgoj, ekstrakciju i školovanje „nosova”.
Često postavljana pitanja
Zašto je Grasse postao prijestolnica parfema, a ne neki drugi grad?
Zbog kožarskog zanata u 16. stoljeću počeli su mirisati kožne rukavice, a zahvaljujući povoljnoj mikroklimi jasmin, ruža centifolija, tuberoza i lavanda u okolici su uspijevali u izvrsnoj kvaliteti.
Od čega se danas proizvode parfemi u Grasseu?
Velike uzgojne površine počele su se smanjivati, a mnoge esencije danas stižu iz Egipta, Indije ili Bugarske, no u regiji i dalje posluju važni proizvođači mirisnih sastojaka.
Zašto se cvijet jasmina mora brati prije izlaska sunca?
Budući da cvijet nakon izlaska sunca brzo gubi intenzitet mirisa, za esenciju najbolje kvalitete potrebna je rana jutarnja ručna berba.
Što je UNESCO priznao 2018. godine?
Znanje grasseovskog parfumerijskog zanatstva: uzgoj biljaka, postupci ekstrakcije i školovanje „nosova” uvršteni su na popis nematerijalne kulturne baštine.